Ušla sam u cafe, na poziv prijateljice, da se pridružim njenom ženskom društvu, u pauzi čekanja klinaca s nastave, sređena od glave do pete. Pozdravih društvo za stolom, ona me predstavi, doživjeh nekoliko mlohavih stiskova ruke pri upoznavanju i odmjeravanje od glave do pete, pomalo prezrivo.
Pokušavala sam uloviti nit razgovora koji je šetao na relaciji informacije – roditeljski – testovi – kuhanje no kako mi nije bio zanimljiv, krenuh promatrati njihove outfite, šutke ih pratila, klimajući glavom. Razgovori oko škole znaju biti tako zamorni, stvari su vrlo jednostavne iako ih se ove žene trude učiniti kompliciranima. Na djeci je da uče, na nama majkama da ih nadgledamo u radu i ostalim aktivnostima te nastojimo izvesti na pravi put. Oni ne bi smjeli uključivati tračanje nastavnika niti izrugivanje istima, ponajmanje kad imate vlastitog putra na glavi no…
Žene su tračale i tračale, bile beskrajno naporne, dotakle se svačijeg stila, svake pernice, učenika i ocjene a ja sam u sebi molila da što prije zvoni, polako ispijala esspresso i nama prepoznatljivim pogledom, prijateljici dala do znanja kako ne bih više u njeno društvo.Je li moguće da su ove dame predstavnice moje generacije? Što im se dogodilo da svijetom koračaju s viškom kilograma, zapuštenih frizura, lica, bez sjaja u očima, vrzmalo mi se po glavi. Naslućivala sam da im se desila stvarnost, život i nemoć nošenja sa situacijama, otpor promjenama i riječ ne – kvalitetnijem životu.
Dogodilo im se majčinstvo i supružnička uloga no umjesto da ih taj spoj proljepša, donio je sjene i bore na njihova lica. Sve je začinila nezaposlenost a da tragedija bude još veća i kompletan kaos, potvrđujući onu „ Kako unutra tako vani“. Unutarnji kaos je ostavio zapis na njihovim licima i nemaju volje potegnuti kistom da bar prikriju njegove znakove i još manje volje za montažu.Dogodile su im se neprospavane i isplakane noći, rana buđenja i kasna lijeganja, nezdravi obroci i poroci, natopljeni suzama, kofeinom, cigaretama i alkoholom.
Dogodilo im se ne kretanje naprijed i koraci unatrag, nerazumijevanje okoline, najbliže, gubljenje energije na partnerov egoizam, trivijalne stvari, tuđi život i zagledavanje na tuđi travnjak.Dogodilo se premalo ljubavi, razumijevanja i seksa, gušenje seksualne energije, najjače kreativne sile, strah od ismijavanja, potiskivanje želja, gušenje samopouzdanja, pomicanje granica, zabrane, tabui, otpor riziku i novim stvarima. Dogodio im se stres, bijeg od sebe, lijenost za promjene, inercija i gubljenje sebe. Ukratko – opći potop.
Pitate se otkud znam?
Odgovor je jednostavan, sve se prije ili kasnije otvore a one najzagonetnije pošalju poruku između redaka. Ogorčene svakodnevicom i nemoćne da mijenjaju stvarnost, umjesto da zatraže pomoć, počele su osuđivati druge, liječiti svoje frustracije na njima. Smeta im nečiji uspjeh, prije svega ženski, smeta im ženska ljepota, vanjska i unutrašnja, zračenje jer one to nemaju.U nekih je proradila svijest pitanjem “ Kako sve spasiti?“ i neke su pronašle odgovor – temeljitim i hrabrim zaokretom no ne prenaglim jer ni nagla dijeta nije dobra. Nekima je bio potreban razvod da se probude, drugima bolest da se uštipnu za obraz a neke su potonule do kraja.
Malo je žena nalik ovima, pomislih, koje su buđenje doživjele vođene tuđim uspješnim primjerima ili imale petlje da se same pokrenu.
Zašto ovo sve govorim? Zato što je povratak sebi i otkrivanje sebe najvažnija stvar koju ćete ikad u životu učiniti. Promjene su nužne i jednako stresne kao što je stresna neaktivnost no one sobom donose produkt koji nas čini boljima, poželjnijima, uspješnijima i time zdravijima za sebe i okolinu. Tek kad volimo sebe i zadovoljni smo sobom, spremni smo voljeti druge bez ostatka.
Svjesna je toga bila i moja draga prijateljica, koja je lani napunila četrdesetu. Pa ona druga, koja ju je napunila pred par godina. Svjesna sam toga bila i ja, kad sam lani otvorila poglavlje četvrtog desetljeća. Svjesni su i oni koji mu se približavaju ili u njemu borave.
Četrdeseta je tako divna. Iskustvo buja, mudrost raste, šire se vidici, raste samospoznaja i napokon vas nije briga što tko misli o vama. Pomičete granice, opušteniji ste, seks je kvalitetniji i orgazmi su jači i bolji jer znate kako uživati u dodirima i doći do većeg zadovoljstva. Ne plašite se sebe ni isprobati nove stvari, ne razmišljate o emotivnim povredama jer ih ni ne doživljavate. Vi si ih ne dozvoljavate. Moglo bi se reći, svejedno vam je da li vas netko hvali ili kudi, vi ionako imate dobro mišljenje o sebi. Direktni ste, otvoreni ali i mudri, opečeni iskustvom pa važete situacije i rizike. Ne srljate u opasnost.
Sa četrdeset ( i oko četrdeset) točno znate što želite a što ne i znate doći do toga sa stilom i da ne povrijedite druge. Osjećate se bolje, imate bolje mišljenje o sebi i nije ga lako poljuljati, jednako kao ni vaše odluke. Ne date se obmanjivati i birate za sebe samo najbolje.
Žene su u četrdesetima vrlo samosvjesne, sigurnije u sebe, na što najviše utječu faktori – težina, veza s partnerom i samopouzdanje. Samopouzdanje je veće, na nj utječe stav o izgledu tijela, ali i odnos s partnerom. Što je on bolji i što ste zadovoljniji privatno, bit ćete bolji u poslu a tako i prema okolini. U četrdesetima imate veću samokontrolu.
U četrdesetima ste zabavni, provokativni, zadovoljniji, sigurniji. Napokon ste ostvarili ono o čemu ste sanjali godinama, kuću, obitelj, željeni auto, novac, poslovni uspjeh. Sve je cool, naravno, ako ste tako posložili u prethodnom periodu pa danas ubirete plodove odricanja i svog rada. Čak i vaše tijelo je cool, kao da ste zaustavili godine. Lice je zrelije, oči još uvijek sjaje, borice djeluju šarmantno, nemate ih puno ili ste ih doveli pod kontrolu zdravim životom i kozmetičkim tretmanima.
Tijelo je još uvijek čvrsto i atraktivno, poželjno. Naravno, ako ste tako posložili stvari u prethodnom periodu i brinete o sebi, izgledu i zdravlju. Dokaz da četrdesete mogu biti božanstvene su i lica s naslovnica, koja ih već dobrano gaze i ruše predrasude kako ne možete konkurirati dvadesetogodišnjacima. O da, itekako možete. Oni teže mogu konkurirati vama.
Život je bogat u četrdesetoj, da sam to barem znala hodajući ulicom jednog popodneva pred dvadeset godina, na petama od 15 cm, samodopadno, ne bih posramljeno prešla cestu.
Žena, tada vjerojatno u šezdesetima, teško je hodala ispred mene, okrenula se radi buke mojih potpetica, nasmiješila, pa rekla u ovom stilu: „I ja sam u tvojim godinama hodala gizdavo, lomila srca gdje sam stigla, a gle me danas, jedva se krećem i tako već dugo. Svi dođemo u godine. Lijepa si ali treba biti i lijepa iznutra, kompletna, to je prava ljepota. Čuvaj ju i misli na to jer izgled ode začas, ako nemaš sreće kao ja pa trebaš tuđu pomoć. U četrdesetoj kad budeš ruža, sjeti se mene. Sretno.“
Sjetim je se puno puta i pitam se je li živa. Da sam barem znala, ovo što danas znam i da je žena bila u pravu, ne bih tada bila zabrinuta desetljećima preda mnom no nisam imala svijest o tome. Zato danas razumijem žene upola mlađe od sebe, kad nas starije, smatraju babama no nisam sigurna da se tako obraćaju svojim majkama, koje su otprilike naše godište. Možda bismo im mi, uspješne četrdesetogodišnjakinje, trebale pokazati naše istrenirano, poželjno tijelo, baš kao što je nedavno učinila moja prijateljica Iva te servirati čitavu paletu naših uspjeha, o kojima one mogu samo sanjati. Čisto onako, radi odgojne mjere.
Možda bismo im trebale servirati kako smo u njihovoj dobi već imale stalnog partnera, diplomu u ruci, inženjersku, profesorsku, pravničku, medicinsku i sl. što ima malo njihovih vršnjakinja? Možda bismo im trebale reći da smo u njihovoj dobi već imale vlastiti stambeni prostor, svoj posao, novac, vodile neki uspješan business? Da smo već imale muža, dijete – jedno, dvoje, troje, planirale četvrto?
Možda bismo ih trebale izazvati i usporediti naše fotografije? Ili ih podsjetiti kako imaju mladost ali bahatu mladost, koja bi im mogla donijeti nevolje ako neće živjeti zdravo, misliti na paket iz priče? Ili reći njihovim majkama da im odvale koju odgojnu, kako bi se upristojile i poštivale njene vršnjakinje? Možda bismo im trebale zavesti oca, pa im sve uzeti, u ime odgojne mjere.
Možda bismo mladićima u dvadesetima trebale reći, budi sretan da sam te primijetila, da pričam s tobom na – ti a sumnjičavima i povodljivima za tuđim mišljenjem kako postoje četrdesetogodišnjakinje neobično elastične kože, bez nedostataka ili s minimalnima, neoštećene od poroda, što mogu zahvaliti dobrim genima i napretku kozmetologije. Možda bismo im trebali objasniti da ima i drugih porođajnih metoda koje naše vagine čuvaju u teen izdanju.
Također bismo ih mogli uputiti na satove biologije, da se prisjete lekcija o začeću, kako smo još daleko od menopauze i staračkih pjega. Možda bismo im trebale dati do znanja, kako zbog njihovih neukusnih izjava, nemamo namjeru doticati se i razmnožavati s njima.
Cilj ovog teksta je po(r)uka da ukoliko postoje sumnje, ne živite u zabludi. Ima prekrasnih ženskih i muških četrdesetogodišnjaka, čija kvaliteta paketa ostavlja bez riječi. To potvrđujem jer ih osobno nekoliko poznajem.
Nisu to samo zgodni, seksipilni i uspješni ljudi, neki od njih su prava opasnost kad im se približite. Spoj ljepote, vanjske i unutrašnje, učtivosti, duhovitosti, britkog uma i poveće inteligencije oduvijek je bio fatalan a malo koja osoba u dvadesetima ga posjeduje jer tek s godinama stiče veće samopoštovanje i samopouzdanje.
Uostalom, nije li i Bo Derek bila čista desetka u mladosti, baš kao i Sharon Stone pa nam je ova druga, danas u zreloj dobi, neodoljivija jer je njen paket šarmantniji, seksipilniji, kvalitetniji? Nije li i Hugh Jackman s godinama još bolji? A što kažete na Dwayne Johnsona? Nije li Madonna, već nadomak šestom desetljeću i dalje puna energije i života, kraljica?
Godine su stoga samo broj, važno je stanje duha. Figura se može istrenirati i u kasnijoj dobi no ne postoji zamjena za mozak niti se photoshopom može prikazati ljepša osobnost i karakter.
Stoga, predstavnice žena u četrdesetima nisu samo one s početka priče, kakva je većina već i fantastični izuzeci, koji uočljivo strše iz mnoštva. Isto vrijedi i za muškarce u četrdesetima, njihova kvaliteta paketa odmah se uočava.
Ne dajte se zavarati, upravo takve žene i muškarci, spomenutih vrijednosti, imaju brojne ponude i prilike za nove susrete, druženja, avanture, duge i trajne veze, poslove, koji su s godinama samo kvalitetniji. Razlika je da ih oni danas znaju birati, lakše uočavaju obmane, imaju stav, uključuju ratio i znaju ih prikriti te lako odvajaju seks, zadovoljstvo ili posao od emocija, što u dvadesetima, kad smo opsjednuti izgledom, ide ipak malo teže. Lako eliminiraju bespotrebno i štetno, kao da se nikad nije ni desilo i izlaze iz loših odnosa jer cijene svoje živce i vrijeme. Ne srljaju, biraju, usmjeravaju energiju, novac i želje na prave i trajne stvari.
Hrabro traže, cijene, prihvaćaju i daju ljubav jer znaju da o njoj sve ovisi i od nje sve počinje. To nažalost nisu svi znali u dvadesetima.
Napisala: Nives Stepinac Grgurić
